Istorija
sadašnjice
Radi se o knjizi eseja, skica i izveštaja iz Evrope
devedesetih Timotija Gartona Eša. U njoj dakle, pod
naslovom, “Istorija sadašnjice” stoje iskustva hoda
Srednje Evrope po mukama tranzicije. I lepo je u toj
knjizi objašnjeno kako su, na mah, velike nade iščilele
u realnosti tranzicije, kako je razočarenje, gotovo po
pravilu praćeno povratkom desnice na političku scenu,
bilo opšte mesto.
To što se Evropi sa istočne strane nekadašnjeg
Berlinskog zida događalo devedesetih dogodilo se i ovde
posle 5. oktobra. I još se događa. Naravno, u ovde
svojstvenom, drastičnom obliku. “Postavlja se pitanje
pravde. Treba li ljudima s vrha suditi za zlo koje su
činili, odnosno za zlo koje je činjeno dok su oni
vladali”, jedno je od prvih retoričkih pitanja koje
postavlja ovaj vanserijski publicista sa Oksforda.
Ta Evropa o kojoj Eš piše godine 2000. – te, znamo, nije
ušla u tranziciju ratovima poražena, praćena svim onim
nama poznatim traumama. I zato ta Evropa tako drugačije
od nas danas izgleda.
Pa ipak, ovde je nada još uvek jača od poraza ideje
reforme. Ovde vera u snagu medija i pojedinaca koji su
njeni zaštitini znakovi još uvek nije izneverena. Ti su
mehanizmi jedina i poslednja linija odbrane od povratka
u živo blato devedesetih.
Zato je na naslovnoj strani ovog izdanja “Pravde u
tranziciji” studentkinja Pravnog fakulteta iz Niša u
sudnici 1 “Specijalnog suda”. U toj je sudnici u toku
proces optuženima za ubistvo Zorana Đinđića, u toj je
sudnici prvostepeno presuđena “Ovčara”. U toj se sudnici
na tasu nalazi Pravda Srbije u tranziciji.
Jasna Šarčević - Janković
|