Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine i Zakon o ništetnosti
Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine
(„Službeni glasnik RS“ br.67/2003, 135/2004, 61/2005, 101/2007, 105/2009, 101/2011, 6/2015, 87/2018 – drugi zakon
Stvarna nadležnost (zakonski osnov za postupanje) Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, zasniva se na dva osnova.
Prvi je u odredbi člana 3. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine koji između ostalog navodi da su državni organi Republike Srbije određeni ovim Zakonom nadležni za vođenje postupka za krivična dela predviđena u članu 2. istog Zakona, koja su izvršena na teritoriji bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve.
Drugi osnov se nalazi u odredbi člana 107. stav 1. KZ SRJ, koji govori o važenju Jugoslovenskog krivičnog zakonodavstva i za stranca koji van teritorije SRJ učini prema njoj ili njenom državljaninu krivično delo (tzv.princip pasivnog personaliteta), što je upravo ovde slučaj, obzirom da su porodice žrtava državljani Republike Srbije. Ovakva odredba je postojala i postoji i u krivičnim zakonodavstvima država u regionu.
Treba napomenuti, da i međunarodne konvencije koje se odnose na zaštitu civila u oružanim sukobima koje su potpisali, ratifikovali i primenjuju kako Republika Srbija tako i države u regionu, takođe pružaju mogućnost da se za ovako teška krivična dela krivični postupci vode i u državi u kojoj optuženi nisu državljani te države, odnosno na čijoj teritoriji se nije desio ratni zločin.
*************************************************************************
„Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije“ NN 124/11
, kojima se eksplicitno navodi da su ništavni i bez pravnog učinka svi pravni akti bivše JNA, njenih pravosudnih tela, pravosudnih tela bivše SFRJ i pravosudnih tela Republike Srbije koji se odnose na Domovinski rat u Republici Hrvatskoj, kojima su osumnjičeni, optuženi/osuđeni državljani Republike Hrvatske za kaznena dela protiv vrednosti zaštićenih međunarodnim pravom, između ostalog govori i o ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva (član 158 KZ RH).
U članu 2. istog Zakona naglašava se da samo pravosudna državna tela Republike Hrvatske mogu pred hrvatskim pravosudnim telima mogu procesuirati hrvatske državljane za kaznena dela iz ovog Zakona.
Član 3. istog Zakona navodi kako pravosudna tela Republike Hrvatske „neće postupati po zamolnicama pravosudnih tijela Republike Srbije za pravnu pomoć u kaznenim postupcima, ako je postupanje po takvim zamolnicama u suprotnosti sa pravnim poretkom Republike Hrvatske i šteti njezinoj suverenosti i sigurnosti“.